Izvještaji s vožnji
Izvještaji s vožnji i treninga
23. Maratona dles Dolomites - Alta Badia 2009 (05.07.2009)
- Details
- Parent Category: Novosti
U nedjelju 05.07.2009 nastupili smo na Maratonu dles Dolomites. Maraton okuplja veliki broj natjecatelja iz cijelog svijeta, a ove godine sudjelovalo ih je 8.864. Maratona dles Dolomites je jedan od najpoznatijih i najznačajnijih maratona u svijetu. Tri su moguće staze maratona: mala Sella Ronda (55 km), srednja (106 km) i velika maratonska od 138 km. Svake godine prihod od kotizacija koristi se u humanitarne svrhe. Ove godine sakupljeni iznos koristiti će se za kupovinu solarnih ćelija koje će proizvoditi električnu energiju za rasvjetu u školi i ambulanti u selu Tanganso (Burkina Faso) te za izgradnju vodenih crpki. Iz našeg kluba nastupili su Ervin, Hrvoje, Josip, Ares, Loris, Denis, Davorin, Danijel, Mario i Zoran. Dakle većina iz grupe cestovnjaka. Uspješno smo završili ciljane staze. Kakvi su dojmovi? Pročitajte i pogledajte u nastavku.La Villa - Partenza
Rano jutro, šest je sati, nedjelja. Budimo se i kroz neko vrijeme izlazimo vani. Vrijeme je odlično, sunčano i nije previše hladno (10 C). Nakon okupljanja krećemo prema startu, Warsteiner boxu kojem smo svi dodijeljeni. Uskoro prelazimo startnu liniju. Čipovi su se oglasili i počelo je odbrojavanje. To je bilo oko 07:04 h. Nije trebalo dugo da uhvatimo prve vozače. Još uvijek se vozimo skupa, ali uskoro dolazi do odvajanja. Nismo svi u istoj kondiciji, a nismo niti planirali iste rute. Dio nas ide na mali krug (Sella Rondu 55 km), dio na srednji krug (106 km), a dio na maratonski (138 km).
Passo Campolongo
Prolazimo Corvaru gdje nas masa ljudi veselo pozdravlja. Sada se već nalazimo u gužvi tj. uhvatili smo grupu - posljednje od čak 8.864 natjecatelja. Ljudi su poredani uz cestu jedan do drugoga, grupa do grupe, neki su čak dovukli šatore i kamp kućice. Svako toliko prati nas muzika, navijanje, a povremeno i zvonjava zvona obješenih o vratove krava koje mirno pasu na okolnim livadama. Počeo je uspon na prijevoj Campolongo, 1.875 m nadmorske visine, 5.8 km uspona, 6.1% prosječnog nagiba.
Zavoj za zavojem, grupa za grupom, pretječemo slabije i stižemo na vrh. Nije bilo teško, nešto kao naše Sljeme. Temperatura na vrhu je 13 C. Putem se na kratko gubimo pa se ponovo nalazimo jer je gužva i teško je držati se skupa. Razlog više je činjenica da nismo svi odabrali istu rutu pa se uskoro formiraju grupice za malu, srednju i veliku stazu.
Arabba, Passo Pordoi
Nakon brzog spusta stižemo u Arabbu. To je malo mjestašce udaljeno 4 km od prijevoja Campolongo. Slijedi jedan desni zavoj i odmah uspon prema Pordoiu. Ovdje je 12 C. Uspon na Pordoi dugačak je 9.2 km uz nagib od 6.9%. Ovdje se vozim s Davorinom. Povremeno pričamo dok okolo vlada tišina. Stižemo na vrh, zatim slijedi spust prema Plan de Schiavaneis gdje je stanica s tekućinama. Tamo stižemo za 10 minuta. Stajem radi punjenja bidona. Čujem vozila hitne pomoći kako žure nekome u pomoć, a uskoro i vidio žute zastave koje znače usporenje radi nezgode. Netko se zaletio u stijenu jer je prebrzo ušao u desni zavoj.
Passo Sella
Slijedi uspon na prijevoj Sella. To je jači uspon u dužini od 5.5 km, prosječnog nagiba 7.9%. Ovdje ponovo srećem Davorina, a uskoro i Danijela. Na usponu ponovo tišina, možda i zato jer priroda oduzima dah. Prate nas prelijepi pejzaži. Šiljasti dolomitski vrhovi, doline prekrivene šumom, krivudave ceste, poneki potočić uz cestu, na višim vrhovima (>3000 m) vidi se snijeg. Cesta veselo krivuda zavojitim serpentinama kako bi ublažila uspon do vrha. Pomaže ako se vozi vanjskim rubom zavoja tj. na nogama. Putem, kao i prije, a i kasnije, fotografiram okolinu, bicikliste, osluškujem šumske zvukove, ptice i disanje susjednih vozača. Na jednom zavoju čujem strašan lom, a uskoro i vidim polomljeni stražnji mjenjač, raspao se na nekoliko dijelova. Vozač je sjedio pored i čekao pomoć.
Ovdje se već moglo naći i dosta rezervnih dijelova, tj. puknutih lanaca, izbušenih guma (zapravo nevjerojatno puno guma, ali puno je bilo i vozača). Od opreme tu i tamo nekome bi ispala rukavica, marama, grijač, maramice, bidon itd. Cijelim putem bilo je mnogo ambalaža od gelova, pločica, ampula i sl., iako su organizatori molili da se smeće baca isključivo na okrjepnim stanicama. Stižem na vrh. Nakon okrjepe slijedi spust prema Bv. Passo Gardena. Ovdje je 16 C.
Passo Gardena, Corvara - Passaggio, Passo Campolongo
Spuštamo se prema Belvedere Passo Gardena na 1871 m. Odmah po dolasku počinje uspon, a nakon 1 km nalazi se prva okrjepna stanica s hranom. Nakon kratke pauze krećemo dalje. Uspon je dugačak 5.8 km, s prosječnim nagibom samo 4.3%. Uskoro dolazim na vrh nakon kojeg slijedi spust do Corvare gdje završava najkraća ruta maratona - Sella Ronda (55 km). Opet vidim vozila hitne pomoći. Jedan biciklist je projurio zavoj i završio u kršu. Nosili su ga na nosilima i nije izgledao dobro. Stižem u Corvaru. Ovdje je velika gužva, previše ljudi, svi mašu, muzika svira, plješću, navijaju. Sada je 21 C.
Slijedi odvajanje staze - na kraj Sella Ronde (55 km) i nastavak (106 km i 138 km). Idemo dalje. Opet slijedi uspon prema prijevoju Campolongo, deja vu. Ljudi na izlazu iz Corvare i dalje su mahali i navijali. Na vrhu je sada postavljena okrjepna stanica. Iznenadilo me koliko samo smeća ima na tlu, koliko ambalaže, kolika je to masa ljudi prošla prije mene, nešto nevjerojatno. Čaše, banane, kore, paketi, ambalaža, sve mokro, pobacano na tlu.
Arabba, Pieve Di Livinallongo, Andraz, Cernadoi
Slijedi spust u Arabbu, ali sada ne skrećemo desno već lijevo prema Pieve Di Livinallongo. Zapravo slijedi fina jurnjava prema Cernadoiu. To je na 75. km i tamo moramo biti do 11:45, ako želimo ići na veliki krug (Maratona 138 km). Imamo 15 km i 45 min. Dovoljno! Prolazimo Pieve Di Livinallongo (1469 m), zatim Andraz (1414 m) i nakon kraćeg uspona stižemo u Cernadoi (76.3 km). Ovdje se staza dijeli - lijevo za 106 km, a desno za 138 km. Mi skrećemo desno. Tu je 25 C.
Rucava, Belvedere Di Colle Santa Lucia
Opet slijedi spust do Rucave (1311 m), a zatim kratki uspon od 2.3 km (nagiba 7.5%) do vidikovca - Belvedere Di Colle Santa Lucia. Tu je okrjepna stanica - za tekućinu. Nešto prekrasno, prelijepi pogled, a vrijeme nas služi, sunce. U Belvederu stajemo radi okrjepe, jer slijedi najgore od najgoreg (tako se govorilo) - Passo Giau (ninu ninu ninu...). Ovdje je bilo jako vruće, na suncu 37 C.
Bv. Selva di Cadore, Passo Giau
Izgubio sam društvo pa krećem dalje sam. Nizbrdo do Belvedere Selva di Cadore (1314 m), a zatim ono najstrašnije - uspon na prijevoj Giau. Strava i užas ovog maratona. Nešto o čemu se govori sa strahom, neki čak ne spominju ime prijevoja, ne zna se hoće li se doći do vrha, strava i užas Dolomita (tj. ovog maratona). Prolazimo kontrolnu točku na dnu uspona. Dno se nalazi na 1314 m (Bv. Selva di Cadore). Uspon traje 9.9 km, prosječnog nagiba 9.3%. Malo sam popričao sa susjednim vozačem. Kaže mi "Good luck", na što i ja njemu isto odgovorim.
Krenuli smo. Prvih 500 m nije bilo lako. Nakon zadnjih 15 km jurnjave nizbrdo, sada je ovo šokantno. Početak je zbilja težak. Uskoro slijedi tabla "29 zavoja do vrha" i tu je počelo. Prvi zavoj, pa drugi, a svaki ima svoju oznaku. Tu se već uhvati neki ritam. Na usponu je zapravo bila gužva, više od očekivanja. Mnogo je sudionika maratona upravo otišlo na veliki krug, njih čak 4.530 što je malo manje od polovine. Vrh Giaua nije izgledao dobro. Tamni oblaci počeli su se skupljati, a temperatura je sve više padala. Na pola uspona bila je 16 C, a zatim je počela padati kiša. Uskoro kiša postaje jača. Posljednjih 500 m pada krupa veličine nokta no uskoro prestaje. Stigli smo!!! Skrivam se ispod cerade okrjepne stanice, a uskoro ponovo srećem društvo, nigdje većeg veselja. Fotografiramo se pored table Passo Giau. Uskoro slijedi spust prema Pocolu (1535 m) dug 10 km, a zatim uspon na Falzarego. Tu je bilo 14 C.
Passo Falzarego, Passo Valparola, La Villa
Spuštamo se dosta sporo i oprezno, uglavnom zato jer je hladno za koljena, bez grijača. Kiša se polako smirivala prema dolje, ali je kasnije opet počela padati. Slijedi još jedno brdo i dodatak - prijevoj Falzarego i u nastavku prijevoj Valparola. Poslije Giaua sve je igra. Ukupno je dugačak 11.5 km i avg. nagib od 5.8%. Pa što je to naspram Giaua (10%). Na vrhu je bilo 18 C. Stajemo neko vrijeme radi okrjepe. Zatim slijedi prijevoj Valparola, dodatnih 1200 m oko 8%. Nakon Valparole slijedi spust prema Corvari. Nema više uspona! Slijedi jurnjava do cilja! Stižemo u Ponte Rio Sare (1665 m), nešto ravne ceste, zatim Bv. San Cassiano (1533 m), zatim La Villa (1420 m). Prolazimo mjesto starta, a cilj je još 5 km, u Corvari. Temperatura 21 C.
Corvara - Arrivo
Uskoro stižemo do Corvare, ulazimo u cilj, nekolicina nas koji smo se odlučili na maratonski krug od 138 km. Prolazimo dvije crvene trake, čip je zabilježio kraj. Nalazimo se na livadi pored "ledene dvorane" gdje smo zauzeli stol. Uzeli smo bonove te pojeli i popili sve što se nudilo. U "ledenoj dvorani" bilo je u tijeku proglašenje pobjednika, koje smo kratko pogledali čekajući u redu za hranu.
Zaključak
Svi smo uspješno dovršili ciljane staze. Vremena su bila u skladu s očekivanjem ili bolja. Drugi put će biti manje stajanja. Uglavnom oni kojima ovo nije prvi put postigli su bolji rezultat, a nama ostalima je ovo referentna točka za idući nastup. Mislim da svi možemo biti zadovoljni. Nastupili smo na jednom zanimljivom, humanitarnom, zahtjevnom i lijepom maratonu. Uživali smo u tome i postigli dobre rezultate.
Fotografije pogledajte ovdje .
Pozdrav,
Branimir
ISAR 2009 CRES
- Details
- Parent Category: Novosti
Iglu sport adventure race
11.7. Nikola Šiško i ja ( Robert Vuga ) nakon uzbudljivih 9 sati i 59 min završili smo uspješno ISAR- Iglu sport adventure race plasiravši se na 12. mjesto u konkurenciji od 21 tima.
Sve je počelo s 3 km gradske orijentacije sa 20 točaka. Nakon toga slijedi dionica MTB-a koja nas vodi na dio otoka gdje smo costeringom ( treking po obali ) tražili 3 točke, povratak MTB-om do mjesta tranzicije, te duža treking dionica koja je uglavnom išla makijom i maslinicima do uvale Sv. Blaža gdje smo plivali cca. 500m, ronili, te skakali sa 4-m stijene u more. Tu smo preuzeli kajake pa se uputili nazad prema gradu Cresu gdje smo se sa gradske kule spuštali konopcima. Za kraj slijedi duga dionica MTB-a sa 3 dosta teške kontrolne točke. Utrka je bila orijentacijski zahtjevna, a ljetna vrućina samo je dodatno otežavala stvar.
Uglavnom, dobra organizacija, prekrasna priroda otoka Cresa te uzbuđenja utrke ostavile su prekrasne uspomene u nama.
Velika nagrada Općine Bistra (20.9.2009.)
- Details
- Parent Category: Novosti
Na utrci u organizaciji BK Ivanić, održanoj povodom 100 godina rođenja Stjepana Grgca nastupili su i svetonedeljski biciklisti u kategorijama Kadet i Elite.
Start utrke je bio ispred rodne kuće Stjepana Grgca. Stjepan Grgac (1909.-1962.) bio je četverostruki prvak Jugoslavije u cestovnom biciklizmu, sedam puta osvojio je prvenstvo grada Zagreba; 1936. je vozio Tour de France, 14 etapa.
U kategoriji Kadet vozio je Marko Horvat i ostvario odlično 7. mjesto. Za kategoriju Elite nastupili su Josip Jeličić, Hrvoje Pentek i Josip Kresonja. Hrvoje i Josip K. ostvarili su odlično 9. i 13. mjesto, dok Josip J. nije nije uspio završiti zbog probušene gume.
Breveto Črnuče 216 km (26.09.2009.)
- Details
- Parent Category: Novosti
U subotu 26. rujna 2009. godine, članovi BK Sveta Nedelja sudjelovali su na brevetu dužine 216 km u organizaciji Randonneurs Slovenije. Polazak i cilj bili su u Črnuču (Ljubljana), a sudjelovali su Ares, Ervin, Tomislav i ja. Dojmove s mojeg prvog breveta pročitajte u nastavku.Uvod
Iznenađen sam i oduševljen ovim brevetom, mojim prvim brevetom, najdužom relacijom koju sam prešao u jednom danu, čak 219.5 km. Očekivao sam da će biti teže, da ću biti umoran i iscrpljen, ali ništa od toga. Uspio sam odvoziti svih 216 km, nakon čega sam se osjećao kao da sam bio na masaži cijelo popodne. Sada znam da bih mogao i više. Jutros mi se misli vraćaju na jučerašnji dan, pogotovo na spust sa Črnivca gdje sam dosta brzo vozio i pomalo riskirao. Sve je sreća prošlo bez poteškoća. Uspio sam promašiti veći broj rupa na cesti. Breveto je vodio lokalnim cestama koje su uglavnom bile u dobrom stanju, ali kroz par sela bilo je svašta. Bilo mi je jako lijepo i svima bih preporučio da ovo probaju. Pogotovo me veseli osjećaj da sam trenutno u dobroj formi i ponosan sam zbog toga. S vremena na vrijeme treba provesti cijeli dan na biciklu da se organizam malo očeliči, riješi toksina, masnoća i ostalih štetnih tvari. Nema ništa bolje od osjećaja nakon pola dana provedenog na biciklu. To se teško može opisati, a da ne odlutam od teme, nastavljam u brevetskom tonu.
Nije bilo lako probuditi se u pola pet ujutro, nakon poluprospavane noći. Tipična trema prije breveta. U 05:30 krenuli smo kombijem iz Zagreba i stali u Sv. Nedelji po Ervina. U Črnuče, dio Ljubljane, stigli smo u 07:20. Parkirali smo kod gasilskog doma i otišli do slastičarnice Rašica. Tamo smo se prijavili i dobili male bijele knjižice u koje ćemo dobiti pečate na kontrolnim točkama i koje služe za homologaciju breveta. Dobili smo i putnu knjigu s kartom u kojoj je detaljni plan puta, doslovno svako skretanje i skoro svaki kilometar. Nakon kratke kave krećemo prema kombiju gdje se presvlačimo. Kroz petnaest minuta svi smo bili spremni i na biciklu. ... ...
1. hrvatski breveto BRM Sveta Nedelja 200 (03.10.2009.)
- Details
- Parent Category: Novosti
UvodU subotu 3. listopada 2009. održan je prvi hrvatski breveto BRM Sveta Nedelja 200 u dužini od 230 km. Breveto je organizirala Randonneurs Croatie u suradnji s BK Sveta Nedelja. Na našem prvom brevetu sudjelovao je 21 biciklist iz Slovenije i Hrvatske. Trasa breveta imala je pet kontrolnih točaka. Vozilo se od Sv. Nedelje prema Pisarovini, a zatim na Karlovac, Dugu Resu, Zvečaj, Skradnik i Oštarije. Iz Oštarija trasa je vodila u Ogulin, Vrbovsko, Severin na Kupi i Karlovac, te starom karlovačkom cestom natrag u Svetu Nedelju. Iz BK Sveta Nedelja sudjelovali su Ares, Ervin, Tomislav, Josip J., Hrvoje P., Loris i ja. Svi sudionici uspješno su dovršili ovaj breveto, a u nastavku slijedi detaljniji opis. ...
