Izvještaji s vožnji
Uspon do sela Poklek (9.11.2008.)
- Details
- Parent Category: Novosti
Današnja priča počinje u 09:11h 09.11., kod Lidla u Zagrebu... Unatoč Vakulinoj najavi magla se jutros podigla dosta rano. Neven, Josip Š. i ja palimo bicikle i krećemo prema mjestu susreta i službenog početka današnjeg treninga - Sv. Nedelji. Veselo krstareći i čakulajući stižemo do Lučkog kada se, ničim izazvana, iznad nas pojavila niska naoblaka koja nas prati u nastavku puta. Prema planu, stižemo u Sv. Nedelju u 10:15h.Okupilo se nas 10-orica neponovljivih: Josip I, Josip II, Neven, Damir, Rožek junior i senior, Marko, Tomislav, Ares i ja. Došao nas je ispratiti naš predsjednik Ervin koji zbog prehlade nije mogao sudjelovati na današnjoj egzibiciji.
Odluka je pala! Krećemo prema Stojdragi pa ćemo vidjeti kakvi su uvjeti za uspon (vlažnost ceste, temperatura i atmosfera). 10:17h, 11 C, 140 m n.m. Formiramo vlak s 5 vagona po četiri kotača. U Bregani se odvajaju Rožeki, a mi skrećemo prema Stojdragi. Kroz neko vrijeme, kako se uspinjemo, sunce se počelo probijati kroz guste oblake. Stajemo kod gostionice Gabrovica na početku parka prirode Žumberak-Samoborsko gorje na 220 m n.m i procjenjujemo da su uvjeti povoljni i da možemo dalje. Stražnje dvoriše gostionice nalazi se u Sloveniji :-)
Dogovaramo dva tima: A (Neven, Josip K., Ares i ja) i B (Damir, Marko, Josip Š. i Tomislav). Tim A
ide do mjesta Poklek na vrhu (631 m n.m., 9.7 km), a tim B do pola uspona (do križa u mjestu Stojdraga, 495 m n.m., 4.5 km od starta). Naći ćemo se nešto niže u mjestu Grdanjci.
Krećemo, 11:13h, 44 km od Zg, 22 km od Sv.N. Uskoro dolazi do potpunog razvedravanja, a temperatura se popela na 14 C. Uspon je nešto lakši od onog na Sljemenu. Cesta je vijugava, povremeno sužena, vlažna i posuta šljunkom. Nakon laganog uspona (do 6 %) slijedi nekoliko ravnih kilometara, a zatim još malo do vrha (do 8 %)... Za 32 min (bez neke žurbe, avg v=17,4 km/h) dolazimo do vrha, mjesta Poklek (631 m n.m.). U mjestu Poklek, pored ceste, dočekale su nas tri mačke, iznenađeno nas gledajući, s dozom opreza, pitajući se tko smo i što namjeravamo. Poklek je malo selo u sastavu grada Samobora, smješteno na glavnoj cesti Bregana-Kostanjevac-Krašić. U Pokleku postoje još uvijek ostaci staroga grada Poklek. Prema popisu iz 2001. ima 53 stanovnika i površinu 3,47 km2. Nakon okupljanja, okrećemo se prema natrag. Da je sada Bubimir sa nama (sjećate se njega, Beetlejuice), rekao bi "Idemo na luuuuduuu vožnju!". Ako želite iskusiti pravi adrenalin, onda je ovo pravo mjesto za to.
Palimo Suzukija, Yahamu, Kawasakija i Hondu te krećemo dolje (uz škripu guma, naravno). Unatoč mjestimice vlažnom asfaltu i ponešto šljunka, hrabro jurimo niz brdo, sjećemo zavoje, savijamo se, izbacujemo koljena lijevo-desno, blinkamo autima koji se iznenađeno i s nevjericom sklanjaju s puta (oni odozdo, naravno), provjeravamo postojanje gravitacije, ispitujemo postojanje centrifugalne i centripetalne sile, provjeravamo kakvo je trenje između gume i asfalta, a povremeno se sjetimo koliko smo sretni što su kočnice ispravne, a kotači u svojim utorima. Radi većeg užitka, cesta je dvosmjerna, a dolazeći auti ne znaju da kamikaze dolaze. Rezultat: sa 631 m na 220 m n.m., 9.5 km u 19 min i 20 s, max v=53,1 km/h, avg v=29,5 km/h.
Odjednom Suzuki kaže "kako se vučemo" pri 31,6 km/h (a blaga nizbrdica), misleći pritom da povećamo throttle za 15 %. Uskoro dolazi Honda, a zatim Yamaha, pa onda i Kawasaki te podižu brzinu na 40-45 km/h. Suzuki je skoro zažalio, ali srećom, u zadnji tren, stižemo u Grdanjce gdje se spajamo s grupom B.
Ponovo formiramo naš vlak, ovaj put s 4 vagona i 16 kotača. Dolazimo do Samobora urednim tempom. U Samoboru postajemo atrakcija na glavnom trgu, a zatim krećemo prema Kladju, preko prijevoja (256 m n.m.) na Molvice, a zatim do Male Gorice. Ovdje se odvajamo od Josipa K. i Aresa kojima ovo sve očito nije bilo dovoljno. Oni skreću prema Rakovom Potoku pa na Galgovo (još jedan brdoviti krug), potrošiti još koju dodatnu kaloriju.
Naša kompozicija ostaje na samo 3 vagona po 4 kotača. U Kerestincu se raspadamo na dva vlakića i jednu lokomotivu bez vagona. Prvi vlakić (Damir i Marko) ide za Bestovje, lokomitiva ide za Zagreb, a drugi vlakić (Neven, Josip Š. i ja) kreće preko Ježdovca na Lučko pa Zagreb (dolazak u 13:50h). Srećemo Matiju Kvasinu. Uskoro u daljni vidimo dva mountain bikera. Odlučili smo napraviti kratku demonstraciju cestovnih bicikala pred njima. Projurili smo pored njih tj. oprali smo ih s 40 km/h da se nisu niti stigli okrenuti.
Kako smo već neko vrijeme ostali bez radioaktivnih napitaka i čudno zapakiranih paketića još čudnijeg sadržaja, ostatak vozimo na auxiliary power supply (na zrak i zubato sunce koje nas veselo grije). Ukupno smo prešli od 60 do 120 km (prema mjestu starta/cilja), uz prosječnu potrošnju od 2800 kcal na 100 km što je 40% više od dnevne potrebe prosječnog muškog homo sapiensa.
U prilogu su fotografije puta.
Pozdrav,
Branimir
Uspon do Novog Sela Okićkog i kleti Poljanica (16.11.2008)
- Details
- Parent Category: Novosti
Današnji se dan po jutru nije mogao prepoznati. Započeo je gustom maglom i niskom temperaturom (3 C). Hladnoća je grizla kroz više slojeva naše odjeće. 09:00h, Neven i ja krećemo prema mjestu početka današnjeg treninga - Sv. Nedelji. Ako izuzmemo magloviti Remetinec, ostatak puta sve do izlaska iz Ježdovca imali smo sunce. Prelazimo auto-put i ulazimo u gustu maglu. U 10:00h stižemo u Sv. Nedelju gdje nas čekaju Ervin, Hrvoje, Tomislav, Goran i Josip K.
Laganim tempom krećemo prema Galgovu. Magla se počela podizati pa je sunca bilo sve više, a vlage sve manje. Dolazimo do Male Gorice, prolazimo Rakov Potok, skrećemo desno i uskoro dolazimo do Galgova. Stajemo kratko zbog okrjepe i fotografiranja. Odvajamo se od Nevena i Gorana koji zbog obaveza danas ranije završavaju trening. Sunce je počelo grijati pa se temperatura ostatak puta kretala između 7 i 11 C. Nas petorica nastavljamo dalje. Prolazimo zonu šljunka, Drežnik Podokićki, skrećemo desno za Donju Purgariju (tu je lijepa, a kratka nizbrdica, v max=62,6 km/h), prolazimo Gornju Purgariju i dolazimo do Novog Sela Okićkog (370 m v., 24 km od Sv.N.). Stajemo pored crkve Sv.Marije-Okić radi fotografiranja. Slijedi jurnjava (40-55 km/h) i duži spust preko Gonjeva i Golog Vrha na Donji Desinec. Stižemo na staru karlovačku cestu.
Nešto prije Jastrebarskog skrećemo desno na Plešivičku vinsku cestu gdje počinje naš današnji uspon na Plešivicu. Vijugavim putem prate nas vinogradi, živopisna sela, zelena polja i livade, drveće okićeno jesenskim bojama, domaće životinje te povremeno poneki automobil.
Prolazimo Laškovec, Mladinu, a zatim stižemo u mjesto Plešivica (430 m v.) gdje je upravo završila misa pa je cesta puna ljudi. Stajemo pored crkve. Josip i ja krećemo natrag u susret Ervinu i Tomislavu. Hrvoje ostaje čuvati stražu na vrhu. Kako smo se komad puta vratili prečicom (presjekli "U" zavoj), a oni nisu bili daleko od nas, mimoišli smo se. Uslijedilo je globalno pozicioniranje koristeći telefon. Uskoro se nalazimo kod punkta "Hrvoje" i krećemo dalje. Nastavljamo uspon, prolazimo pored Jurjevčana, Prekrižja Plešivičkog i naposljetku dolazimo do kleti Poljanica (580 m v.). Nakon fotografiranja i kratke stanke krećemo dalje (kroz Rude na Samobor).
Slijedi vrhunac današnjeg treninga. Palimo Suzuki, Kawasaki, Hondu, Yamahu i Ducati te krećemo uz škripu guma. Kao sumanuti jurimo niz brdo, mjerimo zakrivljenost i nagib zavoja, izbjegavamo šljunak i rupe, pretječemo sve što se giba sporije od nas (Tomos 5...), pomičemo težište naginjući se na sve strane te izbjegavamo objekte koji nam uporno dolaze u susret.
Turiramo motor i brusimo obruče kotača djelujući odmjerenom vlačnom silom na sajle kočnica (simulirajući manualni ABS). Uglavnom Suzuki je uhvatio vodećeg Ducatija pa su se natjeravali ostatak spusta. Kawasaki, Honda i Yamaha bili su 12-ak sekundi iza nas.
Opijeni adrenalinom, spuštamo stajni trap i sretno slijećemo na glavni samoborski aerodrom.
Dužina spusta 12 km, v avg=40 km/h, v max 58.2 km/h, t=18:08 min.
Nakon kraće pauze, krećemo prema Sv. Nedelji gdje se odvajaju Josip i Ervin. U Bestovju skreće Ducati, a Tomislav i ja nastavljamo putem Zagreba. Prešli smo između 60 i 106 km, ovisno o mjestu polaska/dolaska. Prosječna potrošnja 2750 kcal/100 km.
Fotografije su u galeriji .
Put soli (07.12.2008)
- Details
- Parent Category: Novosti
Kako se bližio kraj tjedna, prognoza je sve više obećavala lijepo vrijeme, a naša vožnja postajala sve izglednija. Unatoč kišnoj suboti, nedjelja je počela sa suncem i ugodnih 7 C. Danas je klub imao dvije grupne vožnje. Jedna grupa kretala je iz Zagreba (Lidl), a druga iz centrale u Sv. Nedelji. Zbog različitih vremena kretanja uslijed neizvjesnih vremenskih prilika, grupe se nisu sastale. Sudionici: Centrala Sv. Nedelja (Ervin, Damir, Marko, Tomislav) i
podružnica Zagreb, pogoni Novi Zagreb i Medveščak (Neven, Branimir, Josip Š.).
Podružnica Zagreb, pogon Novi Zagreb i Medveščak:
11:50, 12 C. Nakon okupljanja ispred Lidla, puni pozitivne energije, zadovoljni temperaturom i vlažnošću ceste, krećemo prema Brezovici. Plan je bio da se sastanemo s drugom grupom negdje oko Kupinca. Prolazeći kroz Hudi Bitek srećemo smeđokapog Hrvoja. Hrvoje je već obavio individualni trening i vraća se kući. Uskoro shvaćamo da smo predaleko od "centralne grupe" te dinamički izgrađujemo našu novu rutu. Prolazimo Kupinečki Kraljevec, sjećemo prema Kupincu, skrećemo lijevo prema Bratini. Kako smo zašli u šumovite i brdovite predjele, temperatura pada na 7 C, a cesta postaje sve vlažnija. Uskoro shvaćamo da se već duže vrijeme vozimo posoljenim cestama. Gume postaje sijede jer sol ostavlja bijelu prugu po centru odnosno po rubovima kada prolazimo zavoje. Povremeno mijenjamo tempo, od ugodnih 28 km/h do kratkih, ali brzih 53 km/h. U Bratini stajemo radi fotografiranja i punjenja glikogena (30. km). Presoljenim stazama nastavljamo dalje. Put nas vodi preko Velike Jamničke u Breganu Pisarovinsku, a zatim u Starjak (210 m.v., najviša točka puta). Da što bolje iskoristimo današnji dan, odlučujemo skrenuti desno prema Brebernici kako bi dodali još koji kilometar. Prolazimo Gornje Trpuce, Donje Trpuce, Donji Dragonožec, Markuševec Turopoljski. Dolazimo u Lukavec odakle krećemo prema Gornjoj Lomnici i Buzinu. U Buzinu stajemo na benzinskoj postaji
kako bi isprali sol sa naših alu-karbonskih ljubimaca. Nakon tuširanja krećemo prema Zagrebu (14:50). Ukupno smo posolili 65-75 km uz potrošnju oko 1616 kcal odnosno 2480 kcal/100 km.
Centrala Sv. Nedelja:
11:10. Krećemo prema Rakovom Potoku, a zatim starom karlovačkom prema Klinča Selu. Zbog pokušaja sastanka s drugom grupom, krećemo prema Kupincu. Nakon odluke o nespajanju grupa, okrećemo se 180 stupnjeva i vraćamo natrag na staru karlovačku. Putujemo prema Galgovu, Konšćici, Molvicama. Stajemo radi probušene gume. Nakon otklanjanja defekta nastavljamo prema Maloj Gorici i Kerestincu. Slijedi povratak prema Rakitju, Strmcu te Sv. Nedelji. Ukupno smo prešli 55-75 km.
Naš put soli nešto je kraći od onog rimskog (268 km) kojim je prevožena sol vađena u Jadranskom moru (po tome je put dobio ime). Rimski put soli, bolje reći jedan od putova, spajao je provinciju Dalmaciju (od Salone (Solina)) i obližnju Panoniju na sjeveru (Siscia, itd.).
Fotografije pogledajte u galeriji .
Putovima Bijelke i Crnka (28.11.2008)
- Details
- Parent Category: Novosti
Zbog najavljene hladnoće, jutrošnja vožnja nije bila planirana. Međutim blještave
zrake sunca, vedro nebo, čisti zrak i povoljna temperatura utjecale su na odluku da se ipak ide na vožnju. Cilj je napraviti krug/trokut Čehi-Brebernica-Havidić Selo, tempo lagan do umjeren.
Start 12:00h, kod Lidla Novi Zagreb, sudionici Neven, Josip Š. i ja, temperatura 7 C.
Odmorni, dobrog raspoloženja, krećemo prema Sv. Klari. Prolazimo kroz Čehe (vrh A), Odranski Obrež, Brezovicu, Hudi Bitek i dolazimo do Brebernice (vrha B, 22. km). Cesta je odlična, lagani hupseri, polja i livade, drvene kuće, sunce, psi, lovci, seoski zvukovi, pijetlovi, prava uživancija. Skrećemo prema Gornjim Trpucima. Slijedi prvi ozbiljniji brijeg.
Došavši na vrh, lagano vozim i odjednom čujem ta-tap, ta-tap, ta-tap (lijevo i desno od mene), ta-tap, ta-tap. Krajičkom oka uočavam nešto bijelo bočno lijevo i nešto crno bočno desno, ta-tap, ta-tap. Okrećem se i imam što vidjeti. Prate me dva mlada psa! Stajem, dolaze Neven i Josip. Psi su zaigrani, ali mi krećemo dalje. Međutim Bijelka i Crnko također kreću dalje, mi bježimo, ali oni nas sustižu na uzbrdici mašući svojim klepetavim ušima i crvenim jezikom te idu dalje sa nama. Prate nas oko 3 km. Stajemo na brijegu kod Y raskrižja. Nakon par minuta krećemo na nizbdicu gdje se uspijevamo odlijepiti od njih zahvaljujući šetačima sa psom koji ih je očito omeo. Prolazimo selo Lipnica i dolazimo do Havidić Sela (vrh C, 32. km, 250 m.v.).
Slijedi povratak preko Markuševca Turopoljskog, Donjeg Dragonošca, Odranskog Obreža i Čeha natrag na Zagreb. Ukupno smo prešli 60 km (1500 kcal), uz prosječnu potrošnju 2500 kcal/100 km.
Prvenstvo Hrvatske u ciklokrosu 2009
- Details
- Parent Category: Novosti
U organizaciji zagrebačkog biciklističkog saveza 18.01.2009. održano je Prvenstvo Hrvatske u ciklokrosu za 2009. godinu. Utrka se održala u spomen parku "Dotrščina" u zagrebačkoj Dubravi. Iz našeg kluba nastupili su Josip Kresonja i Hrvoje Pentek u klasi Elite. Start za kategorije Elite i U23 bio je u 14:10, a natjecatelja u toj klasi oko 18. Vozilo se 8 krugova zacrtanom stazom, a prosječno vrijeme po krugu iznosilo je oko 7 minuta. Staza je ove godine specifična jer je cijeli park prekriven snijegom, a staza je kreirana koristeći malu traktor-ralicu. Ovakva staza i konfiguracija terena odgovorni su za veliki broj padova uslijed neravnog, snježnog i skliskog terena. Ovu utrku odlučivala je upravo tehnika vožnje po takvom terenu te brzina promjene režima kretanja iz ciklo u kros te obrnuto.
