Trening vožnja (6-7.9.2008.)

Details

Parent Category: Novosti

Subota

U 09:30 krećemo prema Brežicama. Vrijeme je bilo idealno, sunčano s laganim vjetrom, 22 C. Tko su glavni glumci? Josip Š. i ja. U Strmcu iznenada okrećemo kormilo za 180 stupnjeva. Krećemo prema aveniji Bologna i Zaprešiću. Skrećemo za Jablanovac i uskoro dolazimo u G. Bistru. Penjemo se prema Erberovom putu. Erberov put dugačak je 6100 m i na dijelovima jako strm (između 3 i 16%, prosjek oko 8.5%), od 263 m na 768 m n.m. Krenuli smo mjeriti vrijeme (svatko sebi). Bilo je jako vruće i sparno. Vjetru niti traga. Uskoro je ponestalo vode, a temperatura u termometru povisila se za još koji stupanj, sada u hladu 28 C, a na cesti 34 C. Nakon dva teška 16% uspona stajem na 2.9-om km. Odmaram par minuta i krećem dalje. Na vrh stižem nakon 32 minute i nešto sekundi računajući stajanje. Josip također stiže.

Na vrhu se odmaramo i krećemo dolje. Prelazimo preko zelenog stakla i nesluteći ništa nastavljamo dalje. Na 3. km sasvim slučajno srećemo Žarka L. Stajemo radi fotografiranja, a uskoro i radi popravka prednje gume Josipa Š. (čini se da je naletio na komad prethodno spomenutog oštrog stakla, sreća da smo stali). Žarko L. kreće gore, a mi  nastavljamo dolje. Naći ćemo se na okrjepi u pizzeriji Plima. Preporučam !!! Velika pizza je dovoljna za dvije osobe, a mala je ono što u Zagrebu zovu velikom. Nadjev je odlična, a cijene iz nekih davnih vremena. Krećemo dalje zajedno. Žarko odlazi prema Zaprešiću, a nas dvojica putem Avenije Bologna.

Srećemo policajca koji nam stručno očitava brzinu (29) - i bio je u pravu, s greškom do 10%. Zapravo je bilo 29.6 (+-). Uskoro shvaćam da mi Polar ne mjeri brzinu, Josip viče da stanemo jer je nešto puklo. Ne znamo što je bilo, ali meni je senzor brzine pomaknut u desno (vjerojatno ga je lupio magnet kod kratkotrajne deformacije žbice), a obojica (ne znamo kako niti gdje) uočavamo mali pomak prednjeg kotača (udarac u nekakvu rupu ili sl.). Oko 16:10 stižemo na Jarun gdje smo posjetili Ericsson's day (teambuilding) nakon čega nastavljamo svatko svojoj kući. Ukupno 90 km.

Nedjelja
 
U nedjelju krećemo u 08:35 prema Sv. Nedelji. Formiramo grupu od 10 biciklista. Prolazimo već meni poznatu stazu (Brezje, Horvati, Kupinec, Klinča Sela, Drežnik Podokički). Uskoro skrećemo na meni nepoznati dio staze, prema Gornjoj Purgariji, Pograđu Podokoičkom, Dolcu Podokičkom i natrag prema Galgovu. Ovaj dio staze obilježile su strme nizbrdice posute šljunkom i teške uzbrdice između 12 i 16 %.

Osobno sam imao dvije opasne situacije - na jednoj nizbrdici naletih na kamenčić koji je uzrokovao pomicanje prednjeg kotača par centimetara u desno, sreća bez posljedica - na drugoj nizbrdici ulijećem prevelikom brzinom, ciljam između nakupina šljunka i pokušavam "izvući" zavoj, istovremeno smišljajući putanju za slijetanje s ceste (ako zagrebem šljunak); sreća uspješno izvlačim zavoj. Na istoj nizbrdici Josipu blokira zadnji kotač, pleše salsu, ali srećom bez posljedica.

U Galgovu se skupljamo na glavnom trgu. Kako nisam uzeo fotić ("težak je", nakon jučerašnjih 90 km po 34 C), Josip K. spremno izvlači svoj mobitel te nas sve zajedno fotografira. Veselim se fotki koju još nisam dobio. Tamo se razdvajamo, jedna grupa putem Samobora, a druga putem Zagreba.

Slike su u galeriji !

Pozdrav, Branimir

1. Brdski kronometar, komentari i dojmovi

Details

Parent Category: Novosti

Branimirov izvještaj!

Da bi kronometar prošao što bolje potrebno je, među ostalim, osigurati područje te urediti cestu. Subota je protekla u čišćenju staze i postavljanju putokaza, lijepljenju zaštitnih traka i sl. Prvi kilometar smo "usisali", a ostatak samo pomeli. Nije bilo lako, lopate su teške, a zimsko vrijeme
već je tada pokazivalo svoje zube. Poučeni tako (promrzli) za sutra smo se mogli bolje pripremiti (obući).

Nedjelja, sat zvoni u 05:40. Josip Š. zove na mobitel, "ja sam došao" (06:00). Krećem prema njegovom autu. U 7 sati dolazimo na donji plato Erberovog puta. Nema kiše, yuhuuuuuuuuuu. Cesta je relativno suha. Temperatura dolje (250 m n.m.) oko 10 C. Gore (768 m n.m.) bilo je puno lošije, gusta magla, i vjerojatno manje od 5 C. Ispijamo prvu jutarnju kavu/čaj. Lovci (domaćini) donose tone graha, kobasica, špeka i "mirodija :-)". Uslijedilo je spajanje struje, postavljanje startnog "balona", montaža štandova, razglasa, stolova i druge opreme. Početnici su se počeli sakupljati oko 08:30. Vrijeme se uskoro počelo mijenjati, oko 09:30 počinje padati lagana kiša. Do 09:30 sve je bilo namješteno. Međutim parking nam je bio prilično prazan, pa gdje su vozači??? Zaključujemo da je sve ok jer početnici startaju u 10:00, a ostali u 11:30 (pa ih zato nema, ljudi su sigurno ostali u krevetu malo duže). Pretpostavka se pokazala točnom. Do 11:00 parking se već prilično napunio. Od očekivanih 100-ak natjecatelja došlo je čak 64-ero (dio je odustao zbog lošeg vremena).

Uskoro moju malenkost ("redara") Moto 1 prenosi na poziciju 1.5 km od starta. Osim kontrole ionako puste šume i prilaznih putova, fotografiram vozače. Oko 12:00 počinje jaka kiša. Kako čujem (i kasnije vidim), na vrhu je puno lošije vrijeme. Uz maglu, temperatura je dosta niska. Međutim čini se da vozačima to ne smeta (puls im se kretao oko 175-190 otkuc/min). Ne mogu se oteti dojmu da je ipak barem trećina zaradila prehladu. Unatoč presvlačenju na vrhu, ovakva loša klima sigurno je uzela svoje (meni sigurno jest !!). Ne znam kome je bilo gore, meni usred šume mokrom, Josipu i Tomislavu na gornjem platou ili njima na biciklu, mokri, s crnim tragom zadnje gume ostavljenim na leđima, "iskrivljenih", napaćenih i promrzlih lica. Međutim u svakom od njih tinjala je iskra, iskra želje za uspjehom i dovršetkom utrke, iskra koja ih je i dovela ovdje s istim ciljem kao i sve nas ostale.

Neki su došli ovdje poginuti, ostaviti srce na cesti, dušu u šumi, bicikl na putu, srce koje posljednjim atomima snage pronalazi energiju za još koji dodatni otkucaj samo da dotjera svojeg domaćina (hosta) na vrh. Nisu svi imali "waterproof" i "winproof" opremu kako sam mogao primijetiti. Bicikala je bilo svakakvih, od 5.000 Kn do 45.000 Kn. Međutim ovdje bicikl nije bio presudan. 2-3 kilograma više manje, bitan je bio vozač i njegova snaga. Za razliku od običnog kronometra, ovdje aerodinamika nije igrala nikakvu ulogu. Vožnja u zavjetrini također, što je ionako nedopustivo i podložno diskvalifikaciji. Već kod mene, na punktu "rastem tamo gdje je hladno" 1.5 km od starta, vozači su počeli susretati jedan drugog (razmak starta bio je 1 minutu). Na nekima je bilo očigledno da su znatno bolji od kolege kojeg su uhvatili ispred sebe. Što snaga, što prijenos, neki vozači bili su puno bolji od drugih.

Oko 14:00 utrka je završena. Službeno vozio provozilo se cijelom stazom i nakon sigurnog spuštanja svih vozača na donji plato, zabava je počela. Grah s kobasicama ! Lovci su tijekom jutra spremili 120 porcija graha (malo su pretjerali sa spomenutim "mirodijama", ako mene pitate). Iscrpljeni vozači, a i mi ostali, spremno smo se prihvatili posla za stolom. Oko 15:00 obavlja se proglašenje pobjednika po kategorijama te ukupnog pobjednika s vremenom oko 21:30 min (ako me sjećanje dobro služi).

Pozdrav,
Branimir

Komentare i dojmove možete ostaviti na forumu !

Slike su u galeriji !

Rezultati !

2. klupski kronometar "Velika Vrata" (5.10.2008.)

Details

Parent Category: Novosti

Ako je suditi po onoj "po jutru se dan poznaje", ovo vedro i suncem obasjano nedjeljno jutro mnogo je obećavalo. U nedjelju, petog listopada, održan je naš 2. klupski kronometar. Prijavljeno je 16 članova kluba, a sudjelovalo nas je 13 u tri kategorije: -20, 20-39 i 40+. Vrijeme je bilo kao stvoreno za ovogodišnji kronometar, sunčano i ugodno hladno (od 8 do 13 C) kada se uzmu u obzir parametri staze.

Nakon okupljanja u blizini restorana "Samoborski slapovi" počela je priprema i zagrijavanje. Prvi natjecatelj startao je u 10:50, a posljednji u 11:14 (s razmakom od 2 minute). Nakon puf-pant-huh uspona sretno smo se spustili s "velikih vrata" na "mala vrata" te krenuli prema Sv. Nedelji. Slijedi proglašenje pobjednika, a zatim ugodno druženje uz roštilj i baklavu.

Čestitke svima na plasmanu, a izvjesnoj osmorici na osvojenim medaljama.
Pohvale idu i "ljudima iz backstagea" na odličnoj organizaciji, glavnima od roštilja/kuhinje te sponzorima ovogodišnjeg BKSVN klupskog kronometra.
 
Pozdrav,
Branimir

Rezultate možete pogledati ovdje !

 Slike su u galeriji !

Uspon na Plešivicu (12.10.2008.)

Details

Parent Category: Novosti

Nakon okupljanja u Sv. Nedelji nešto iza 10 sati, prva grupa biciklista (Ervin, Hrvoje, Josip I i II, Branimir) kreće na svoj put kroz maglu. Napravili smo polukrug Galgovo - Konšćica - Kladje - Samobor. Kod samoborskog sajmišta očekivano susrećemo našu drugu grupu (Damir i Marko).

Skupa krećemo prema Rudama, Prekrižju Plešivičkom i naposljetku, nakon 12 km uspona, dolazimo do mjesta Poljanica (580 m nadmorske visine) nadomak vrhu grebena Plešivice (dijela Samoborskog gorja) nazvanom Čerga (779 m n.m.), a nadomak selu Plešivica (7 km sjeverno od Jaske). Međutim kako je ovo bio kraj cestovnog dijela uspona ovdje završava naš "uspon na Plešivicu" gdje stajemo pored istoimene kleti (Poljanica) radi fotografiranja i grupiranja. Magla se putem podigla pa je i živa u termometru skočila s 9 na 18 C, a sunce počelo širiti svoje tople jesenske zrake. Nakon spusta u Samobor krećemo prema Strmcu glumeći sedam-vagonski TGV.

Zajedno smo prešli oko 60 km, a kilometar sajla izmotala je od 60 do 100 km ovisno o mjestu polaska odnosno dolaska pojedinog vozača.
 

Slike su u galeriji !

Pozdrav,
Branimir