Izvještaji s vožnji
Črnuče breveto 300 km (25.4.2009.)
- Details
- Parent Category: Novosti
Črnuče, 25.04.2009. - breveto 300 km u organizaciji Randonner Slovenija (Marko Baloh)
Start i cilj ovog 300 km breveta u organizaciji Randonner Slovenija bio je restaurant 'Črnuški dvor', Črnuče, Ljubljana. Buđenje u 3, polazak iz Zagreba u 4 ujutro, dolazak na start u 6. Vrijeme nije obećavalo: magla, kišni oblaci i temperatura od samo 6 stupnjeva. Za razliku od Koparskog 200 km breveta, na startu osjetno manje ljudi: samo 25. Start je u 7:00, nakon nekoliko kratkih napomena glavnog organizatora Marka Baloha, krećemo. Od starta je tempo prilično jak. Trasa vodi od Črnuča, Kamnika i Žaleca do Lopate, prve kontrolne točke. 77 km i uglavnom sve ravno. Tek jedan malo jači uspon.Kako to nije utrka nego zajednička vožnja, na vrhu uspona sačekuju se oni malo slabijih penjačkih sposobnosti.
Na spustu počinju moji problemi: vozač ispred mene nije pokazao na rupu u asfaltu, naletavam na istu, ispadaju mi bidoni smješteni iza sjedala. Puno je kilometara još do cilja i moram se vratiti po bidone. Kolona ne staje i treba mi oko 10 kilometara da ih opet sustignem. Tek što sam uspio riješiti jedan problem, eto novog: probušena prednja guma (tubular). Vozim još neko vrijeme s grupom na praznoj gumi, ali postaje sve teže voziti kroz zavoje i odlučim stati. Problem riješavam pjenom (srećom, radi se o prednjem kotaču) i opet pokušavam stići vodeću skupinu. Opet, srećom, kontrolna točka nije bila daleko i tu sam opet s vodećima. Kontrolna točka su više stolova na kojima je uredno postavljena okrijepa: voda, izotonički napici, naranče i na manje komade narezane lubenice. Do slijedeće kontrolne točke treba voziti 120 km - putem prolazimo Slovenske Konjice, Šmarje pri Jelšah, Bizeljsko, Čatež.
Uz dosta hupsera vodeća skupina sada broji samo 15 vozača. Druga kontrolna točka je gostilna 'Kmečki hram' u Kostanjevici na Krki. Slijedi pauza za ručak, koja se rastegla na više od jednog sata i već ne mogu dočekati da ponovo vozimo. Za vrijeme ručka uspijeva nam se pridružiti još poneki zaostali vozač. Tako, opet malo brojniji, krećmo preko Novog Mesta i Žužemberka do Ivančne Gorice, odnosno okrepčevalnice 'pri Frenku', treće kontrolne točke. Iako je trasa ravna, nakon još 65 kilometara skupina opet broji samo 15 vozača. Osim potpisa i pečata u kontrolni karton, domaćin nas poslužuje palačinkama.
Problem s kotačem sve je veći: pjena više uopće ne drži i vozim se po karbonu. Imam velikih problema držati skupinu, jer ne mogu dovoljno brzo prolaziti kroz zavoje i preko brojnih pružnih prijelaza - skupina svaki put odmakne i moram uložiti veliki napor kako bi ih sustignuo. Uz sve to moram do cilja voziti gotovo isključivo iz sjedala i pojavljuje se novi problem: sve je teže sjediti. Skupina sada broji samo 11 vozača.
Konačno nakon 11 sati i 10 minuta stižemo do cilja. Neki malo više neki malo manje umorni, ali svi s osmjehom na licima. Domaćin nas dočekuje sa sokovima i sendvičima. Ukupno smo prešli 312 kilometara uz 2300 metara visinske razlike, od toga čiste vožnje 9 i po sati, ukupna prosječna brzina 27.9 km/h. Ukupno sam 'spržio' malo više od 7500 kcal. Bilo je dosta teško, ali kako mi je to bila do sada jedinstvena prilika stići do cilja u društvu s više vozača koji su već završili utrke poput DOS-a i PBP-a, i naravno uz višestrukog svjetskog rekordera (6 puta upisan u Guinessovu knjigu rekorda) Marka Baloha, odustajanje nije dolazilo u obzir.
Na start sam došao kao jedini vozač koji nije iz Slovenije. Poznavao nisam nikog. Tek sam uspio prepoznati nekolicinu koje sam sreo na Koparskom 200 km brevetu s početka travnja. Zanimljivo je bilo to što su po putu svi vozači redom dolazili do mene i pitali 'če sam, mogoče, jas ti Ares' - svi su znali za mene. Prihvatili su me van svakog mojeg očekivanja. Na kraju vožnje, stisak ruke novih prijatelja i poziv već na slijedeći 400 km breveto. Ne vjerujem da neću doći.
Pozdrav
Ares
Fotografije pogledajte u galeriji !
Kroz Zelenjak do Klanjca (10.05.2009)
- Details
- Parent Category: Novosti
Nakon dužeg perioda ispunjenog različitih aktivnostima ponovno smo skupa.
Okupili smo se u 10:00 ispred dvorane Sutinska vrela u Podsusedu. Na trening su došli Neven, Josip K. i Š., Tomislav, Ervin i ja.
Odabrana je ruta prema Zagorju, do grada Klanjca. Očekivali smo da će biti toplo, no jutarnjih 24 C upućivalo je da će biti jako vruće.
Krećemo prema Zaprešiću i prolazimo D. i G. Pušću, Dubravicu, Movrač te dolazimo do Kraljevca na Sutli. Prolazeći zelenim klancem Sutle vozimo se uz prugu koja je nekad povezivala ovaj dio Krapinsko-Zagorske županije. Kako pruga dijelom prolazi kroz Sloveniju, od Harmice pa dalje vozi bus. Stižemo u Nove Dvore Klanječke te Lepoglavec na samoj državnoj granici. Putokazi nas skreću sjeverno prema Mihanovićevom dolu. Nakon izlaska iz sela napuštamo cestu koja vodi u Kumrovec i skrećemo desno prema gradu Klanjcu.
Područje kojim sada vozimo naziva se Zelenjak. Proglašen je zaštićenim rezervatom prirode kojim je obuhvaćen klanac u širini oko 3 kilometra kroz koji prolazi rijeka Sutla. Tjesnac sa stijenama visokim 100-200 metara predstavlja djelomično erozijsku dolinu, a djelomično tektonsku pukotinu. Stijene i strmi obronci obrasli su miješanom šumom hrasta medunca, crnoga graba, kitnjaka i običnoga graba te nešto bukve. Zelenjak je na zapadu ograničen Sutlom, a na istoku grebenom Cesargradske (471 m) i Risvičke gore.
Nakon kraćem uspona stižemo u grad Klanjec smješten na brežuljku (oko 220 m visine) uz dolinu Sutle kojom je nekada prolazila rimska cesta. Smatra se da je Klanjec nastao kao podgrađe utvrde Cesargrad. Oko 11:30, 35 km od Zagreba, vrijeme je za povratak. Temperatura se popela na 29 C, ali to se zbog vjetra ne osjeti. Nizbrdicom državne ceste D205 jurimo 50-60 km/h spuštajući se do Sv. Križa. Prolazimo sela Dubrovčan, Družilovec, Veliko Trgovišće, Stubičku Slatinu i dolazimo do Jakovlja. Sunce je postalo vrlo jako, a temperatura se popela na 32 C. Stajemo na pumpi po vodu. Uskoro slijede D. Bistra, Jablanovec, Zaprešić i Zagreb (Podsused, 13:00).
Bila je to fina vožnja kroz zelenilo Zelenjaka, s 35% uspona i hupserima do 300 m visine. Na više mjesta može se napuniti hladna voda. Sama ruta duga je oko 70 km s mogućnošću proširenja. S pristupnim putevima prešli smo oko 110 km uz max avg 72 km/h. Nešto mi govori da će ova ruta (s pripadajućim putevima) biti popularna u budućnosti!
Fotografije su u galeriji !
Pozdrav,
Branimir
U subotu je održan cestovni kriterij u Oroslavlj. Svoju prvu utrku u kategoriji početnika odvozio je naš mladi biciklist Ivan Bakula. Fotografije pogledajte u Črnuče 400 km breveto (22.5.2009.)
- Details
- Parent Category: Novosti
Iz pera Aresa Buršića.
Nisam imao u planu voziti ovaj breveto. Pri sastavljanju godišnjeg plana činilo mi se kako vjerojatno neću biti sposoban za jednu takvu vožnju nakon DOS-a. Budući da se trebam pripremiti za Radmarathon u Švicarskoj, ovaj breveto je poslužio kao dobar trening. Ovaj put start je bio u 20 sati. To je značilo dosta opreme više koju treba nositi sa sobom: odjeća i obuća za veći temperaturni raspon (po noći nam je bilo oko 8 stupnjeva, dok je u subotu na cilju bilo 32), nikad dovoljna količina rasvjetnih tijela, reflektirajući prsluk i tako dalje. Nisam znao kakav će biti plan okrijepa, pa sam imao i dosta tekućine, te gelova i energy barova.
Sve je bilo u najboljem redu do starta. Uspio sam na vrijeme doći do Črnuča i napraviti pripremu. Ustvari sve je bilo dobro do prvog kilometra kada sam shvatio da sam zaboravio naočale, nije bilo druge nego vratiti se na start. Mislio sam da neće biti problema sustići grupu. Budući da trasu nisam poznavao, na svakom raskršću sam morao konzultirati road book i nikako nisam uspijevao sustići grupu. Na otprilike 20tom kilometru uslijed nepažnje prednji kotač mi propada u raspuklinu u asfaltu i padam. Ništa strašno, malo veća ogrebotina, bicikl je bio u redu i odlučio sam nastaviti.
Trebalo mi je slijedećih 75 km da bih dostigao vodeću grupu. Nakon toga sve je bilo puno lakše. Osim što više nisam bio sam, svi ostali su poznavali trasu i više nisam morao na svakom raskršću stajati i proučavati road book. Budući da breveto nije utrka, već vožnja i druženje imali smo puno zaustavljanja. Gotovo svaka bencinska črpalka je bila naša. Na kontrolnim točkama se čekalo zaostale i po sat vremena. Međutim, kada se vozilo onda vožnja nije izgledala previše rekreativna - svi su se trudili držati tempo Marka Baloha. Osim pada uživao sam u svakom kilometru. Teško je bilo jedino oko 6 ujutro na kontrolnoj točki 2 Kozina gdje je temperatura bila najniža i nije bilo lako držati volan u rukama.
Budući da ozljedu lijevog koljena s DOS-a još nisam u potpunosti zaliječio veći dio breveta sam vozio desnom nogom i konstantno računao da li će lijeva noga izdržati i hoću li stići do cilja. Kada sam shvatio kako dolazak do cilja više nije upitan, odlučio sam i ja malo 'vući' skupinu. Na čelu kolone sam bio kakvih 50tak kilometara.
Start i cilj bio je u Črnuču. Iz Črnuča je trasa vodila do Škofije Loke, Tolmina, Nove Gorice, Kozine, Ilirske Bistrice, Postojne, Kočevja, Ivančne Gorice.
Organizatori su kao i na prethodnom 300 km brevetu bili Irma i Marko Baloh. Na startu je bilo 19 biciklista. Većinom su vozili konvencionalne cestovne bicikle, ali bilo je i dva mountain bikea i pet recumbent ('ležeći bicikl') bicikla.
Do cilja u vodećoj skupini nas je stiglo 9, od čega su dvojica vozili mountain bike i jedan je vozio recumbent. Oko sat poslije nas su na cilj stigla još četvorica s cestovnim biciklima. Dvojica su odustala. Nezaboravan doživljaj.
U brojkama moj prvi 400 km breveto izgleda ovako:
start: 20:00 petak 22.05.
cilj: 14:50 subota 23.05.
dužina: 418 km
neto vožnja: 15:32 sata (198 min stajanja)
ukupna prosječna brzina: 22.2 km/h
neto prosječna brzina: 26.9 km/h
penjanja: 3425 m
utrošak energije: 11003 kcal
Pozdrav,
Ares
1. Svetonedeljski biciklistički maraton (24.5.2009.)
- Details
- Parent Category: Novosti
U nedjelju, 24.05.2009, održan je prvi svetonedeljski biciklistički maraton. Maraton je rekreativno-natjecateljskog tipa, a to znači da su pozvani svi biciklisti koji se smatraju sposobnim odvoziti zadanu stazu i da se uklapaju u propozicije maratona. Prijavilo se 107 biciklista iz raznih dijelova Hrvatske i Slovenije. Tog jutra vrijeme nas je poslužilo. Sunčano na startu, a zatim uz blagu naoblaku da bi kasnije popodne ponovno zasjalo sunce. Bilo je vruće, ali se zbog naoblake to nije toliko osjetilo.Start je bio u 11:00 s glavnog Svetonedeljskog trga. Krenulo se u zatvorenoj vožnji brzinom 25-30 km/h da bi nakon "letećeg starta" došlo do odvajanja vodeće skupine. Sa svakim usponom dolazilo je do promjene u broju i poretku vozača. Na dijelovima staze postoje blage, a duge nizbrdice gdje su vodeći postizali brzine i do 80 km/h. Ukupno gledajući vožnja je bila dinamična i neizvjesna na svakom usponu, ali i spustu. Vozilo se brzo o čemu svjedoče prateća vozila. Vodeći su mjestimice povukli kao da su na Tour de Franceu, a na nizbrdici prije Kladja prateći motor izmjerio je čak 90 km/h.
Trasa ovogodišnjeg maratona dugog 75 km prolazila je kroz Strmec, Rakitje, Brezje do Rakovog Potoka (18.4 km, 11:40) gdje je objavljen "leteći start". Zatim se vozilo kroz Horvate, Kupinečki Kraljevec, Breganu Pisarovinsku, Veliku Jamničku, Bratinu, Ašpergere, Rakov Potok, manjim dijelom stare karlovačke do skretanja za Galgovo, od Galgova nizbrdo preko Kladja do Samobora, a zatim u Sv. Nedelju na cilj. Nažalost, potkrala se greška u logistici pa je manja grupa biciklista (jedna od onih koje su zaostale iza glavne grupe) umjesto skretanja prema Galgovu nastavila putem Jastrebarskog. Nakon par kilometara vraćeni su natrag, a maraton su završili modificiranom stazom. Zabilježena grupa natjecatelja iduće godine ne treba plaćati startninu i ovim putem im se još jednom ispričavamo. Na trasi su bile dvije okrjepne stanice (Galgovo i Velika Jamnička).
Svi sudionici dobili su majice i poklon pakete sponzora maratona. Dok je sudački tim pripremao rezultate, za sudionike je priređen ručak, grah s kobasicama, banane iz Ekvadora te razni napitci. Proglašenje pobjednika uslijedilo je oko 15:00 sati.
Sveukupni pobjednik 1. svetonedeljskog biciklističkog maratona je Demanuele David iz BK Loborika s vremenom 1:23:47 (prosjekom 40,82 km/h).
Maraton ne bi uspio da nije bilo ljudi koji su uložili mnogo truda, volje i vremena u ovaj projekt. Pripreme i organizacija maratona trajale su tri mjeseca, a zadnjih mjesec dana aktivnosti su bile gotovo svakodnevne. Najveća zasluga za uspjeh ovog maratona pripada članovima, simpatizerima i volonterima bic. kluba Sveta Nedelja koji su svojim vrijednim i predanim radom u proteklom periodu doprinijeli uspješnom dovršetku ove manifestacije. Posebno se zahvaljujemo svim sponzorima koji su svojim doprinosom pomogli organizaciji ovog događaja.
Branimir Putniković & BKSVN tim
