Breveto BRM 200, Drava (9.4.2011.)

ImageU subotu 9. travnja 2011. održan je prvi ovogodišnji breveto BRM 200. Vozilo se 211 km od Čakovca preko Preloga, Ždale, Virja, Sv. Ivana Žabnog, Križevaca, Varaždina natrag u Čakovec. Start breveta DRAVA bio je u Čakovcu u organizaciji MBK Mura. Od članova BK Sveta Nedelja sudjelovali su Josip Mandić, Vladimir Zeman, Goran Rožek, Ervin Škacan, Ares Buršić, Robert Vuga, Josip Škrivanić, Branimir Putniković, Bojan Gunjević, Neven Antić i Tomislav Buturajac. Svi smo sretno dovršili breveto, iako smo imali jedan pad srećom bez ozbiljnih posljedica. Kratki opis breveta pročitajte u nastavku. (kliknite na Opširnije)

Polazak, Čakovec

Grupa od 50-ak biciklista krenula je u 8:17. Čuo se glasan udarac spojke biciklističkih cipela. Držali smo se skupa koliko je to bilo moguće u ovakvom mnoštvu. Nastojali smo ići svi zajedno, barem na početku. Bili smo negdje u drugoj polovici grupe, no sasvim slučajno. Temperatura na startu iznosila je 19 C i puhao je srednje jaki vjetar, na dijelovima dosta jak. Nekolicina nas je imala grijače za ruke, što je bila dobra odluka za prvih nekoliko sati vožnje. Zavjetrina drugih vozača nije uvijek pomagala jer je vjetar puhao sa sjeveroistoka, a mi smo se kretali prema istoku.

Na čelu skupine nalazio se Neven Ciglar, organizator današnjeg breveta. Na ovako kratkim brevetima (čitaj 200 i 300 km) ne događa se da skupina vozača zajedno dođe do kraja tako da je bilo samo pitanje vremena kada će grupa puknuti. Pucalo je svakih nekoliko kilometara. Vodeća skupina nastojala je držati brzinu oko 33 km/h što meni i čini se većini u mojoj skupini nije odgovaralo. Nekoliko puta smo naš Neven i ja spajali prvu i našu drugu grupu, no ovakav tempo nije bio održiv. Prosječna brzina u prvih 35 kilometara iznosila je 30,5 km/h. Grupa je konačno puknula nakon sat i deset minuta. Dogodilo se to nešto prije Draškovca u trenutku kada je Ares preuzeo vodstvo prve grupe. Tada su ubrzali na 37 km/h i bilo je gotovo.

Prema mojoj procjeni u prvoj grupi ostala su 23 biciklista, a u našoj 18. Pretpostavljam da je nešto manje od 10 biciklista otpalo u prvih pola sata vožnje. Sada je trebalo formirati novi tempo naše grupe. Do prve kontrolne točke mijenjao se tempo kako je puhao vjetar i kako su se mijenjali čelni vozači. Vozili smo po dvojica na čelu, a iza između jedan i tri vozača. Nikako se nismo mogli uskladiti i meni se ovakav tempo nije sviđao. Nismo svi bili na istoj valnoj duljini. Tempo se mijenjao između 27 i 37 km/h, s prosjekom od oko 30 km/h. Dakle ovo je bila vožnja vrlo slična onoj početnoj, prije nego je prva grupa otišla naprijed.

Kako je naziv ovog breveta BRM Drava 200 bio bi red spomenuti i rijeku Dravu. Dobar dio puta vozili smo pored Dubravskog jezera, a rijeku Dravu prešli smo tri puta. Vidjeli smo i jezero Šoderica, a bili smo i u mjestu Gola koje se nalazi na samoj granici s Mađarskom (prijelaz Brzence (H)). Tamo nas je jedan traktor zasuo velikom količinom prašine s ceste.

Prva kontrolna točka, Ždala

Komad puta vozili smo uz granicu Hrvatske i Mađarske upravo do mjesta Ždala gdje je bila prva kontrolna točka u caffe baru Flamingo na 72. km. Ovdje smo zatekli prvu grupu koja je vrlo brzo krenula dalje. Dobili smo pečate u naš brevet, obavili što je tko trebao, nešto pojeli i krenuli dalje. Od ovog su trenutka stvari počele ići na bolje tj. povoljnije. Ruta je skretala prema jugo-zapadu pa nam je vjetar uglavnom puhao u leđa, a brzinu smo regulirali tako da je sada čini se odgovarala većini. Kretali smo se prema Molvama i Virju. Putem smo sreli nevjerojatan broj traktora, a na nekim mjestima to su bila jedina pokretna sredstva koja smo viđali. Negdje nakon Novigrada Podravskog skrećemo na jako oštećenu lokalnu cestu koja traje nekoliko kilometara. Počeli su hupseri pa je počelo i rasipanje grupe. Uskoro se vozimo samo nas šestorica: dva Josipa, Neven, Ervin, Tomislav i ja.  Dio naše grupe otišao je naprijed, a dio ostao iza.

Samoposluga u Kapeli

Već smo putem komentirali kako bi bilo dobro pojesti dobar sendvič, ali nismo vidjeli dobru trgovinu. Nismo očekivali Dionu, ali nešto pristojnije od neuglednih dućana ispred kojeg su prazne pivske boce ipak smo tražili. Tako smo ušli u mjesto Kapela i ugledali samoposlugu Špar koja „špara baš za nas“. Bio je to 109. kilometar, 3:52h od starta i pola ukupnog puta. Pojeli smo velike sendviče šunka-sir-majoneza od domaćeg kruha i zalili to s osvježavajućim pićima. Nakon kraće pauze krećemo dalje sada preporođeni, gotovo kao da smo tek na početku vožnje.

Sljedeće stajanje planirali smo na idućoj kontrolnoj točki u Križevcima. Vozimo se tako sedam kilometara i dolazimo do raskrižja na 114. kilometru. Trebali smo skrenuti lijevo na glavnu cestu prema Bjelovaru i nakon dva kilometra desno u smjeru Zagreba, no čini se da smo na drugom raskrižju mislili da je prvo i tako smo završili u Bjelovaru. Vrlo brzo smo ustanovili da idemo u krivom smjeru pa smo se vratili natrag. Tu smo napravili dodatnih 4 kilometra. Sada vozimo prema Križevcima. Prolazimo spomen područje Barutana.

Druga kontrolna točka, Križevci

Prošli smo Sv. Ivan Žabno i kroz neko vrijeme stigli u Križevce, a cesta nas je direktno dovela do druge kontrolne točke, do restorana-pivnice na Trgu J. J. Strossmayera. Ulazimo biciklima u dvorište pivnice. Dobili smo pečate, popili nešto te se odlučili malo odmoriti. Bio je ovo 146. kilometar (tj. 142. bez krivog skretanja). Uskoro stiže naša druga grupa (Robert, Goran, Vladimir i Josip), a mi smo se baš spremali krenuti. Pozdravljamo se i krećemo dalje sada odmorni i spremni za završnih 50-ak kilometara. Slijedio je brdoviti dio preko jugozapadnih obronaka Kalnika.

Uzbrdo, nizbrdo

Krenuli smo prema Sv. Petru Orehovcu. Idućih 20 kilometara prolazimo kroz brjegoviti kraj. Cesta stalno vijuga i ide uzbrdo i nizbrdo. Broj traktora na cesti opet se povećao. Cijelim putem nas prati miris gnojiva s okolnih njiva. Miješaju se razni mirisi, no sada na 160. kilometru već smo navikli. U Finčevcu prolazimo pored dvorca baruna Inkeya. U Sudovcu srećemo drugu grupicu biciklista pa smo stali popričati i napuniti vodu. Uskoro se penjemo prema najvišoj točki ovog breveta, uspon prije mjesta Moždenec, prijevoj na 366 m nadmorske visine, na 172. kilometru puta. Bio je ovo uspon sličan usponu na Sljeme. Na spustu smo opet stali na jednom mjestu gdje je neko jezero i izvor pitke vode ravno iz planine. Napunili smo bidone. Spust je bio fantastičan, cesta nova i bez šljunka s mnogo kratkih zavoja. Središnja traka vijugala je zmija i sve to s najmanje 40 km/h pa sve do 50-ak km/h. Automobila nije trebalo biti jer je cesta zatvorena zbog odrona, iako prohodna za bicikliste, sve prema uputi putne knjige. Ispostavilo se da auti ipak voze, no nije ih bilo na nizbrdici. Svi smo se sretno spustili i krenuli dalje prema Novom Marofu. Prelazimo još jedno strmo brdo i nakon spusta nalazimo se na 195. kilometru.

Završetak

Do cilja je ostalo još 16 kilometara. Srećemo Aresa koji nam je krenuo u susret. Na jednom zavoju stajemo pored dijela naše početne „druge grupe“ i tako svi zajedno krećemo dalje. Grupa od 9 biciklista krenula je prema kraju. Brda više nije bilo, samo ravnica. Vjetar je opet puhao, sreća ne prejako. Prošli smo kroz Varaždin i Nedelišće i došli pred Čakovec. Zadnji kilometri činili su se kao milje koje nikako da prođu. Nekako sam se dovukao do kraja kao i svi ostali. Dobili smo pečate i uskoro sam došao k sebi. Stiže vijest da je naš Robert letio preko volana jer mu je u žbice prednjeg kotača upao konop s ruksaka. Sreća da se to dogodilo na uzbrdici pri 14 km/h i sreća da je pad bio kaskaderski izveden. Nadam se da je natučen i natečen zglob šake lijeve ruke jedina posljedica. Slomljeni volan i žbica će se lako popraviti. Kada smo se svi skupili krenuli smo prema hotelu Orion u Horvatskom (Ivancu) gdje nas je Josip Mandić počastio bogatom večerom, hvala još jednom. Ovo je bio jedan lijepi izlet, vožnja kroz prirodu. Čestitam svima na dovršetku. Do idućeg breveta!

Fotografije

Fotografije s ovog breveta nalaze se u galeriji Picasa tj. ovdje.

Pozdrav,
Branimir Putniković

Dodatne informacije